U razdoblju od 01.07.-10.07. je godišnji Shochu Geiko ili intenzivni ranojutarnji trening sredinom ljeta.
Vježbajući borilačke vještine potrebno je razlikovati riječi trening i vježba. U Japanu riječ renshu se koristi za trening, što znači pripremiti ili utrenirati tijelo; riječ keiko ili geiko označava vježbu ili pripremiti, uvježbati duh. To je iz razloga što je riječ keiko važna ne samo u Budo-u, već i u mnogim drugim kulturnim aktivnostima gdje je duhovni aspekt od temeljne važnosti, primjerice ceremonija spremanja čaja i Kado, aranžiranje cvijeća. Keiko doslovno znači "osvrnuti se na prošlost" što daje treningu dublji karakter poštovanja prema onom što je najbolje iz tradicije. Činjenica da je keiko osnova Japanskih kulturnih vještina samo govori o poštovanju koje Japanci imaju za svoju tradiciju. Ljetni trening u najtoplijem i zimski trening u najhladnijem periodu godine je dio ovog značajnog nasljeđa.
Kao što i odlazak na trening svatko doživljava na svoj način, i Shochu Geiko će u različitim ljudima probuditi različite osjećaje. Za nekoga je to stvar predanosti i discipline. Nerijetko je najteži dio treninga uopće doći u dvoranu na vrijeme i početi, kasnije je lako. Namjeru i odluku koju izričemo na početku 10-to dnevnog treninga treba održati u prvom redu prema sebi samom, jedinom pravom "neprijatelju" kada je redovni trening u pitanju. Za nekoga je to ispitivanje granica mogućnosti. Spoznaja da nas nitko ne poznaje toliko dobro koliko sami sebe, pa si postaviti najviše zahtjeve i podvrgnuti se najtežem treningu možemo samo sami sebe. Za nekoga je to prilika za približavanje prirodi i posvećivanje vremena sebi. Dizanje rano ujutro za vježbu kada većina ljudi spava i trening koji vas stavlja van granica ugode omogućava transformaciju iz stanja borbe sa samim sobom i vlastitim navikama u stanje gdje uopće ne razmišljamo o tome, već se otvorimo i prepustimo ponavljajućim kretnjama i vježbi i uđemo u stanje koje nije limitirano emocijama i mislima - ono što Japanci nazivaju mushin no shin - stanje "uma bez uma".
Ove godine Shochu Geiko radimo u dvije varijante: kao samo ranojutarnji trening i kao intenzivniju kombinaciju ranojutarnjeg i večernjeg treninga. Što god da odabrali, želim Vam dobar keiko!
Osu!
Kao što i odlazak na trening svatko doživljava na svoj način, i Shochu Geiko će u različitim ljudima probuditi različite osjećaje. Za nekoga je to stvar predanosti i discipline. Nerijetko je najteži dio treninga uopće doći u dvoranu na vrijeme i početi, kasnije je lako. Namjeru i odluku koju izričemo na početku 10-to dnevnog treninga treba održati u prvom redu prema sebi samom, jedinom pravom "neprijatelju" kada je redovni trening u pitanju. Za nekoga je to ispitivanje granica mogućnosti. Spoznaja da nas nitko ne poznaje toliko dobro koliko sami sebe, pa si postaviti najviše zahtjeve i podvrgnuti se najtežem treningu možemo samo sami sebe. Za nekoga je to prilika za približavanje prirodi i posvećivanje vremena sebi. Dizanje rano ujutro za vježbu kada većina ljudi spava i trening koji vas stavlja van granica ugode omogućava transformaciju iz stanja borbe sa samim sobom i vlastitim navikama u stanje gdje uopće ne razmišljamo o tome, već se otvorimo i prepustimo ponavljajućim kretnjama i vježbi i uđemo u stanje koje nije limitirano emocijama i mislima - ono što Japanci nazivaju mushin no shin - stanje "uma bez uma".
Ove godine Shochu Geiko radimo u dvije varijante: kao samo ranojutarnji trening i kao intenzivniju kombinaciju ranojutarnjeg i večernjeg treninga. Što god da odabrali, želim Vam dobar keiko!
Osu!
