Gozo Shioda i Masahiko Kimura Donosimo prijevod intervjua sa osnivačem Yoshinkan Aikida Gozo Shiodom i legendarnim Judo prvakom Masahiko Kimurom koji je objavljen 1987. godine u časopisu Full Contact Karate.
Gozo Shioda je rođen u Shinjuku, Tokio 1915. godine. Počeo je trenirati Aikido sa osnivačem Morihei Ueshiba O’Senseijem 1932. godine i 8 godina je bio uchi deshi prije rata. Nakon 2. svjetskog rata osnovao je Yoshinkan Aikido i postao jedna od najuticajnijih osoba u poslijeratnom Aikido svijetu.
Masahiko Kimura je rođen u Kumamotu 1917. godine. Sa 18 godina postao je najmlađi 5. Dan u Judo povijesti nakon što je porazio osmero protivnika za redom u Kodokan dojou Jigoro Kana. Pobijeđen je samo 4 puta u svojoj profesionalnoj karijeri. Poznat je u zapadnom svijetu po poznatoj borbi 1949. godine u kojoj je pobijedio osnivača Brazilskog Ju-Jutsua Helio Graciea. Zbog svoje izuzetne Judo karijere i pristupa treningu, u Japanu postoji izreka: “Nitko prije Kimure, nitko iza Kimure.”
Gozo Shioda i Masahiko Kimura su bili kolege studenti na Takushoku sveučilištu, koji se među svojim učenicima može pohvaliti i poznatim karate majstorima poput Masatoshi Nakayame i Masutatsu Oyame.
Gozo Shioda je rođen u Shinjuku, Tokio 1915. godine. Počeo je trenirati Aikido sa osnivačem Morihei Ueshiba O’Senseijem 1932. godine i 8 godina je bio uchi deshi prije rata. Nakon 2. svjetskog rata osnovao je Yoshinkan Aikido i postao jedna od najuticajnijih osoba u poslijeratnom Aikido svijetu.
Masahiko Kimura je rođen u Kumamotu 1917. godine. Sa 18 godina postao je najmlađi 5. Dan u Judo povijesti nakon što je porazio osmero protivnika za redom u Kodokan dojou Jigoro Kana. Pobijeđen je samo 4 puta u svojoj profesionalnoj karijeri. Poznat je u zapadnom svijetu po poznatoj borbi 1949. godine u kojoj je pobijedio osnivača Brazilskog Ju-Jutsua Helio Graciea. Zbog svoje izuzetne Judo karijere i pristupa treningu, u Japanu postoji izreka: “Nitko prije Kimure, nitko iza Kimure.”
Gozo Shioda i Masahiko Kimura su bili kolege studenti na Takushoku sveučilištu, koji se među svojim učenicima može pohvaliti i poznatim karate majstorima poput Masatoshi Nakayame i Masutatsu Oyame.
Mladi Masahiko Kimura NOVINAR: Čuo sam da ste bili zajedno na na Takudai-ju (Takushoku sveučilište).
SHIODA: U to vrijeme na Takudaiju su mene, Kimuru i još jedanog karataša Fukui-ja (Isao Fukui) zvali “Tri vrane” Takudaija (Ovo je bio uobičajen način na koji se oslovljavalo tri vodeća predstavnika određene vještine, Op.a.). Kimura je bio sramežljiv i nije htio pričati sa Fukuijem, ali iz nekog razloga ja sam se povezao sa Kimurom i Fukuijem i sprijateljio se s obojicom.
KIMURA: Je li Fukui bio zaista tako snažan?
SHIODA: Fukui je pokrenuo Karate klub na Takudaiju zajedno sa g. Masatoshi Nakayamom i g. Masatomo Takagijem. Bio je dobar borac, ali je imao i tvrdu narav i rekao je da Judo ili Aikido mu nisu problem. Na to sam ja rekao da ću prihvatiti izazov i našli smo se u gimnastičkoj dvorani. Kombinirao je desni Seiken-zuki (udarac šakom) sa Mae-gerijem (prednji udarac nogom), ali ja sam prošao tik do njega s lijeve strane, pritisnuo njegovu šaku uz tijelo svojom desnom podlakticom i potom udario Fukuijev desni lakat svojom lijevom podlakticom našto je on odletio. Lakat ga je bolio neko vrijeme, ali tako su me kao nekog nepoznatog tko vježba Aikido, primili kao jednog od Tri Vrane. (smije se)
KIMURA: Shioda i ja smo odmjeravali snage obaranjem ruke u to vrijeme. Ahh, bio je zaista snažan. Ja sam bio visok 170 cm i težio 85 kg, a Shioda 154 cm i 47 kg.
SHIODA: Jednom je Kimura rekao da je izgubio deset od deset pokušaja, ali smo samo to radili tri puta i ja sam pobijedio samo prva dva puta. U najboljem slučaju je izvukao ruku treći put. (smije se)
SHIODA: U to vrijeme na Takudaiju su mene, Kimuru i još jedanog karataša Fukui-ja (Isao Fukui) zvali “Tri vrane” Takudaija (Ovo je bio uobičajen način na koji se oslovljavalo tri vodeća predstavnika određene vještine, Op.a.). Kimura je bio sramežljiv i nije htio pričati sa Fukuijem, ali iz nekog razloga ja sam se povezao sa Kimurom i Fukuijem i sprijateljio se s obojicom.
KIMURA: Je li Fukui bio zaista tako snažan?
SHIODA: Fukui je pokrenuo Karate klub na Takudaiju zajedno sa g. Masatoshi Nakayamom i g. Masatomo Takagijem. Bio je dobar borac, ali je imao i tvrdu narav i rekao je da Judo ili Aikido mu nisu problem. Na to sam ja rekao da ću prihvatiti izazov i našli smo se u gimnastičkoj dvorani. Kombinirao je desni Seiken-zuki (udarac šakom) sa Mae-gerijem (prednji udarac nogom), ali ja sam prošao tik do njega s lijeve strane, pritisnuo njegovu šaku uz tijelo svojom desnom podlakticom i potom udario Fukuijev desni lakat svojom lijevom podlakticom našto je on odletio. Lakat ga je bolio neko vrijeme, ali tako su me kao nekog nepoznatog tko vježba Aikido, primili kao jednog od Tri Vrane. (smije se)
KIMURA: Shioda i ja smo odmjeravali snage obaranjem ruke u to vrijeme. Ahh, bio je zaista snažan. Ja sam bio visok 170 cm i težio 85 kg, a Shioda 154 cm i 47 kg.
SHIODA: Jednom je Kimura rekao da je izgubio deset od deset pokušaja, ali smo samo to radili tri puta i ja sam pobijedio samo prva dva puta. U najboljem slučaju je izvukao ruku treći put. (smije se)
Mladi Gozo Shioda NOVINAR: Shioda Sensei, jeste li radili neku posebnu vrstu kondicijskog treninga?
SHIODA: Ne – u Aikidu ne smijete graditi velike mišiće kako ne biste kreirali stagnaciju u tijelu. No, ja to nisam razumio kada sam bio mlad, pa bi se skrivao od Ueshiba Senseija i dizao utege. Kad bi on to saznao, dobro bi me izvikao. Naravno, prirodno je da kada ste mladi da želite ojačati tijelo, logika dolazi kasnije. U svakom slučaju trebate trenirati što više možete. Svaki dan sam trenirao od pet ujutro do devet navečer! Mislim da je važno proći kroz takvo razdoblje kada ste mladi. Evo, Kimuru su zvali “Trening Čudovište”. Postoji poznata izreka, “trostruki napor”, a to je upravo što je on radio.
KIMURA: Pa, ne možete se samo izležavati kao svi ostali. Prije Kraljevskih igara 1940. godine nisam imao vremena ni za spavanje jer sam vježbao deset i pol sati svaki dan. Za vrijeme studija dizao bi se u 4:30 i čistio budući sam bio uchi-deshi Ushijima Senseija (Tatsukuma Ushijima, poznat kao “Ushijima čudovište” i poznat po svojim intenzivnim treninzima, Op.a.). Nakon toga sam udarao makiwaru s desna i s lijeva tisuću puta svaka strana. Vidite, kada udarate makiwaru čvrsto stišćete palac, a kada udarate rukama, laktovi i zapešća također postaju snažni. Tada bi išao do policijske stanice i trenirao od 10 do 11. Zatim trening na Takudaiju oko tri sata, a zatim u Kodokanu od 6:30 i od 8:00 do 11:00 u mjesnom dojou u Fukagawi.
NOVINAR: Da li je to bio kraj Vašeg vježbanja za taj dan?
KIMURA: Ne, nakon toga bi otišao kući jesti, potom bi se okupao i zatim radio solo trening. Prvo, tisuću sklekova, zatim vježbe snage - šest stotina puta dizanja 80 kg utega na “benchu”. Samo to bi trajalo sat vremena. Zatim uchikomi na javorovom stablu tisuću puta. Omotao bi Judo pojas oko vrlo debelog javorovog stabla i radio uchikomi, ali nakon tisuću ponavljanja svaki dan drveće bi pucalo vrlo brzo. Bilo je zaista skupo. (smije se) Zatim bi uzeo konop i vježbao Osoto Gari. U to vrijeme kada bi napravio Osoto Gari na treningu u policijskoj stanici ili u Kodokanu, u prosjeku deset ljudi na dan bi dobilo potres mozga, pa mi je rečeno da ne koristim tu tehniku za vrijeme treninga. Kada sam to čuo, trenirao sam još jače, misleći kako ne želim biti zadovoljan samo sa potresom mozga. Temeljito sam proučio Osoto Gari tehniku. Sve to bi trajalo do oko 2:30 ujutro. Nisam mogao odmah zaspati. Kada ljudska bića zaspu to je isto kao da su mrtvi. Čak i ako svi umru ja sam htio biti živ i vježbati sam. Mislio sam da će mi takva vrsta treninga pomoći da uvijek pobijedim. Uštipnuo bi se i vježbao bi ostati budan do oko 4:30 ujutro. Uvijek bi išao prvim jutarnjim vlakom i pomislio “Ahh, noć je gotova.” Mnogo puta nisam ni oka sklopio. Ali imao sam tajnu tehniku – spavao bi u školi! (smije se)
SHIODA: Ne – u Aikidu ne smijete graditi velike mišiće kako ne biste kreirali stagnaciju u tijelu. No, ja to nisam razumio kada sam bio mlad, pa bi se skrivao od Ueshiba Senseija i dizao utege. Kad bi on to saznao, dobro bi me izvikao. Naravno, prirodno je da kada ste mladi da želite ojačati tijelo, logika dolazi kasnije. U svakom slučaju trebate trenirati što više možete. Svaki dan sam trenirao od pet ujutro do devet navečer! Mislim da je važno proći kroz takvo razdoblje kada ste mladi. Evo, Kimuru su zvali “Trening Čudovište”. Postoji poznata izreka, “trostruki napor”, a to je upravo što je on radio.
KIMURA: Pa, ne možete se samo izležavati kao svi ostali. Prije Kraljevskih igara 1940. godine nisam imao vremena ni za spavanje jer sam vježbao deset i pol sati svaki dan. Za vrijeme studija dizao bi se u 4:30 i čistio budući sam bio uchi-deshi Ushijima Senseija (Tatsukuma Ushijima, poznat kao “Ushijima čudovište” i poznat po svojim intenzivnim treninzima, Op.a.). Nakon toga sam udarao makiwaru s desna i s lijeva tisuću puta svaka strana. Vidite, kada udarate makiwaru čvrsto stišćete palac, a kada udarate rukama, laktovi i zapešća također postaju snažni. Tada bi išao do policijske stanice i trenirao od 10 do 11. Zatim trening na Takudaiju oko tri sata, a zatim u Kodokanu od 6:30 i od 8:00 do 11:00 u mjesnom dojou u Fukagawi.
NOVINAR: Da li je to bio kraj Vašeg vježbanja za taj dan?
KIMURA: Ne, nakon toga bi otišao kući jesti, potom bi se okupao i zatim radio solo trening. Prvo, tisuću sklekova, zatim vježbe snage - šest stotina puta dizanja 80 kg utega na “benchu”. Samo to bi trajalo sat vremena. Zatim uchikomi na javorovom stablu tisuću puta. Omotao bi Judo pojas oko vrlo debelog javorovog stabla i radio uchikomi, ali nakon tisuću ponavljanja svaki dan drveće bi pucalo vrlo brzo. Bilo je zaista skupo. (smije se) Zatim bi uzeo konop i vježbao Osoto Gari. U to vrijeme kada bi napravio Osoto Gari na treningu u policijskoj stanici ili u Kodokanu, u prosjeku deset ljudi na dan bi dobilo potres mozga, pa mi je rečeno da ne koristim tu tehniku za vrijeme treninga. Kada sam to čuo, trenirao sam još jače, misleći kako ne želim biti zadovoljan samo sa potresom mozga. Temeljito sam proučio Osoto Gari tehniku. Sve to bi trajalo do oko 2:30 ujutro. Nisam mogao odmah zaspati. Kada ljudska bića zaspu to je isto kao da su mrtvi. Čak i ako svi umru ja sam htio biti živ i vježbati sam. Mislio sam da će mi takva vrsta treninga pomoći da uvijek pobijedim. Uštipnuo bi se i vježbao bi ostati budan do oko 4:30 ujutro. Uvijek bi išao prvim jutarnjim vlakom i pomislio “Ahh, noć je gotova.” Mnogo puta nisam ni oka sklopio. Ali imao sam tajnu tehniku – spavao bi u školi! (smije se)
SHIODA: Uvijek si spavao na nastavi. Kimura je bio u našem razredu, pa nitko nije padao razred. Inače bi dobili svoje.
KIMURA: Kada ne legnete na futon (tradicionalni oblik kreveta - podloške za spavanje, Op.a.) i zaspete, sav trening tokom dana ostaje u glavi. Obično bi trenirao sa oko stotinu ljudi svaki dan i svaka osoba bi mi prišla tako da mogu sagledati trenutak primjene svake tehnike u usporenom filmu. Tako bi znao da li je svaka tehnika dobra ili ne.
SHIODA: Čak ako danas kažete mladima da treniraju na taj način to je jednostavno nemoguće. Nema nikoga tko se da usporediti s Kimurom u današnjem Judu. Čak i da se natječe danas, ljudi poput (Yasuhiro) Yamashite i (Hitoshi) Saita bi bili jednostavno bačeni naopako. Čak i sami Osoto Gari, izvedba je bila drugačija. Nije bilo kao današnje natjecanje fizičke snage, Kimura je bacao tehnikom. Bez obzira koliko veliki su mu bili protivnici, našli bi se ležeći na strunjači u trenutku.
KIMURA: Kada radim sa velikim protivnikom mislim kako ih je lakše baciti. To je zato što Japanci koji teže preko 100 kg nisu solidni. Budući ne treniraju dovoljno samo nakupljaju salo.
NOVINAR: Kimura Sensei, s Vaše točke gledišta, zar Yamashita i Saito ne treniraju dovoljno?
KIMURA: Hmm, jednostavno ne mogu vjerovati da ozbiljno proučavaju stvari na tehničkoj razini. Kada vježbate Judo razvijete širok hod, pa kada iskoračite lijevom nogom ne možete spriječiti a da se malo ne otvorite. Budući ovo nije dobro, promijenio sam način kako hodam. Usmjerio sam svoje prste ravno naprijed i kližem naprijed. Tako čak i obično hodanje postaje trening rada nogu. Ako ne možete koncentrirati svu svoju snagu na jednu točku to onda postaje samo bacanje gornjim dijelom tijela i zato današnji Judo ne može pobijediti protiv Suma. U biti, što je veći protivnik lakše ga je destabilizirati. Zbog njihove težine, ako ih destabilizirate sasvim malo tada njihova vlastita tjelesna težina radi protiv njih.
SHIODA: U današnjem Judu nema destabilizacije (kuzushi). Čak je postalo normalno ako mala osoba ne može baciti veliku osobu.
KIMURA: Njihovo gledanje na Judo je drugačije. U naše vrijeme, Bujutsu (borilačka tehnika, Op.a.) je nalagao da se uzmu u obzir odgovori na udarce rukama ili nogama protivnika. U sportu je naglasak samo na pobjedi i porazu. Kada se Yamashita borio protiv Enda, u tom meču Yamashita je bio očiti gubitnik. Tek nakon što je meč počeo Endo je bacio Yamashitu sa Kani Basami, dakle zašto je onda borba produžena? Kani Basami je zabranjena tehnika i to je bio faul za Enda, ali da nije Endo bi pobijedio. Rezultati borbi su nešto što Vas prati do kraja života, pa je smješno da je pobjeda ili poraz sportaša u rukama organizatora.
SHIODA: Čak ako pričate o smrti, netko tko nije bio suočen sa smrću ne razumije kako se pripremiti na nju.
KIMURA: Nedavno A while ago the kancelar Takudaija je rekao, “Kimura-san, rekao si da bi imao postignuća čak i ako si mrtav, ali ako umreš zar ne bi sve izgubio?” Pomislio sam, evo osobe koja nikada nije temeljito trenirala niti jedan oblik Budo-a. Što želim reći, ako ste odista odlučni umrijeti, razina vašeg treninga je drugačija.
SHIODA: Ne možete tražiti od ljudi da ovo pokušaju razumjeti intelektom. Lako je pričati o stavljanju života na kocku zbog nečeg, ali kada dođe do ključnog trenutka oni ne mogu pobjeći od sebe.
KIMURA: Tako je, svoje “ja” odista nestane. Razmišljao sam o značenju smrti, o tome da im pokažem da bi umro ako izgubim meč i stavio bi kratki mač na svoj stol. Jednom sam zabio kratki mač u svoj stomak da vidim da li bi zaista umro ili ne. Pomislio sam, u redu – ako samo povučem mač sada biti će gotovo. Dakle, prvo meč, onda ga moram povući jednim brzim pokretom. Tada bi bio miran – dokazao sam sebi da ću moći umrijeti.
SHIODA: Istinski odan sebi, čovjek zvan Masahiko Kimura je zaista poseban. Ako ćete otići toliko daleko onda vas ništa neće moći uplašiti. Takudai je zaista dao izvanrednog čovjeka. Niti jedno sveučilište osim Takudaija nije nikada dalo čovjeka poput Kimure, koji je došao do samog srca borilačkih vještina. Takudai bi trebao biti ponosniji zbog toga. Zbog toga sve što Todai (Tokijsko sveučilište) ima jest znanje! (smije se) Ovo nije intelektualno. Ako to ne pojmite sami odbacujući svoje “ja” i to iskusite, za vas će ostati nemoguće.
KIMURA: Shioda, ti si također iskusio rub života i smrti mnogo puta. Mnogo se toga tada događalo, nije li?
SHIODA: Rub života i smrti…. to je u prošlosti, pa pretpostavljam da je u redu pričati o tome. Do tada, iako sam trenirao Aikido, nisam znao da li postajem jak, ali kada sam napustio Japan, Sensei mi je rekao “Shioda – gdje god da odeš, nečeš izgubiti.” Unatoč tome, nisam imao puno samopouzdanja, ali bio je događaj koji me je primorio da se suočim sa smrću i mislim da je to bio trenutak gdje sam nekako naučio da odbacim svoje “ja”. Kada sam se vratio u Japan išao sam podučavati u Japansku nacionalnu policijsku akademiju, ali nikada nisam bio poražen, niti jednom.
KIMURA: Kada pričamo o odbacivanju vlastitog života, imao sam mistično iskustvo gdje sam zaista odbacio svoj život. Išao sam na trening i tamo je bilo oko 82 učenika i svi su vrlo naporno trenirali. Bili su zaista jaki tada. Pričamo o školi za instruktore. Rekao sam “Yoroshiku Onegaishimasu” (Doslovno “Molim budite dobri prema meni”, koristi se pri upoznavanju, Op.a.) i ušao sam u dojo na Kakari Geiko (vježba kontinuiranog napada). Bio sam pobijedio na studentskom natjecanju, pa kada sam bacio jednog, drugi bi se zaletio na mene i ja bi pokušao se održati i dao bi sve da ga bacim. Mislio sam da čak i da padnem na koljena bi dobio Ippon. Borio sam se oko pet minuta sa jednom osobom, ukupno oko sedamdeset ljudi. U jednoj točki sam počeo osijećati nesvjesticu i kada sam je pokušao odagnati izgubio sam svijest i pao naprijed. No, moje tijelo se micalo. Iako sam izgubio svijest napadačke i obrambene tehnike su se nastavile boriti za mene. Ne znam gdje sam tada išao. Kada sam pogledao, oko 15 učenika instruktorske škole su se okupili i gledali nešto u kutu dojoa. Pitao sam se što rade dok ja treniram i kada sam se osvrnuo, vidio sam nekoga da leži na podu. Kada sam pogledao odozgo rekako sam: “Ej, zar to nisam ja?” (smije se) Kada sam vidio svoje lice ležući na podu izgledalo je mirno i spokojno. Spavao sam s osmjehom na licu. Osjećao sam da je to bio dobar san.
SHIODA: Pitam se što je bila stvarnost?
KIMURA: Pa, dok sam se pitao koje je stvarnost, i ako sam ja ovdje onda tko je taj koji je umro, trening je završio. Tik prije nego ljudska bića umru, prije nego odu u svijet duhova, možda tu ima nešto.
SHIODA: Dobro je da nisi umro!
KIMURA: Zbog toga što je trajalo sedam sati. Nikada nisam pao na koljena, niti jednom. Bio sam u izmaglici i svi su bili šokirani kada sam otišao mumljajući melodiju. (smije se)
SHIODA: Također poput Kimure, vidio sam čudo duha, unutrašnje snage. Sensei je imao ideju da čak i ako tijelo propada morate jačati duh, zato je rekao “Biti ću najjači prije nego odem u nebesa”, i imam priču koja ovo demonstrira. Sensei (Ueshiba) je umro od raka i u dane prije nego je umro spao je na kožu i kosti, ali odjednom je skočio sa futona i rekao “Idemo vježbati!”. Kada su ga snažni uchi-deshiji pokušali zaustaviti, jer mu je bilo propisano strogo mirovanje u krevetu, svo četvoro su odletjeli u vrt. Kimura je prije govorio o borbi bez svijesti, ali ovo je također jedna od tajni Aikida.
NOVINAR: Možete li vas dvoje majstora naučiti nas kako normalna osoba može vježbati tako da se približi ovoj tajni?
KIMURA: Naravno, ne možete napraviti ništa osim trenirati. Ali ako ljudima danas samo kažete ljudima da treniraju to ne funkcionira. Može biti da danas ne žele trošiti vrijeme sa beskorisnim treningom. No, važno je zapamtiti - postoje različite razine treninga. U početku se misli samo kako postati jak, ali tu nema vještine. Kada dostignu određenu razinu žele da ih ljudi oko njih vide kao jake. Zato što žele pokazati koliko su jaki, žele bacati svoje protivnike. Ali to nije dobro. Ako imate jasnu sliku svoje svrhe, tehnika koje želite usavršiti, tada nije važno da li vas vaš protivnik baci ili bilo što drugo. Budući sam ja specijalizirao Osoto Gari, čak i kada bi izgubio, izgubio bi sa Osoto Gari. Razmišljajući kako želim usavršiti tu tehniku zadržao sam svoj početnički stav (da uvijek ima još nešto za naučiti, Op.a.).
SHIODA: To su osnove. Dok ne usavršite osnove biti će nemoguće napredovati dalje. Kada me je podučavao Ueshiba Sensei, nikada nisam znao što će me naučiti danas. Jedan dan trening bi bio iznimno napredan, a idući dan osnove. Danas, kada sam u poziciji da podučavam Aikido, izvukao sam samo nekoliko osnova iz svog iskustva i nastojim da ih ljudi temeljito usavrše.
KIMURA: Kada sam trenirao sam to bi uglavnom bilo ponavljanje osnova. No, kada dostignete određenu točku više to ne bi trebalo biti ponavljanje tradicionalnih formi, morate također razumjeti značenje sadržano unutar pokreta. Gdje bacate protivnika, ako ga bacite ovdje kada smjer bacanja mijenja pokret vaših ruku i način na koji spuštate kukove postaje sasvim različit. To je iz razloga što jednom kada odlučite ga baciti na neko mjesto tada pokret vaših ruku, položaj vaših kukova, način na koji zatvarate pazuh i kako ulazite bokom postaje određen. Ljudi danas ne proučavaju ovo, oni samo ponavljaju stare forme svaki put na isti način. Postoje visoki ljudi i postoje niski ljudi. Ovisno o visini tehnika se mijenja. Ako ne razumijete principe, onda ne možete početi istraživati tehniku koja odgovara takvoj osobi.
SHIODA: Ako ugradite tehnike temeljito u vaše tijelo, onda nakon toga tehnike koje su odgovarajuće za protivnika same dolaze. Kimura je govorio o borbi u nesvjesnom stanju, ali to je nešto što dolazi nakon temeljitog ugrađivanja tehnika u tijelo. Ako morate razmišljati da li ga baciti ovako ili onako, nikada neće funkcionirati. Možda netko vješt poput Kimure to može izvesti u nesvjesti, ali u Aikidu to se zove Kokyu-ryoku. Snaga koja nije snaga, snaga koja dolazi i prirodno se prilagođava protivniku. To možete svati ritam. Postoje tri vrste disanja: udisanje, izdisanje i zadržavanje daha. Udisanje poziva protivnika da dođe, izdisanje je trenutak najveće snage, a zadržavanje daha je moment trenutnog pokreta. Osoba usklađuje svoju središnju liniju sa ova tri otkucaja. Dok god središnja linija od vaše glave do dna vaših stopala nije u neravnoteži protivnik vas neće baciti. Ako razmišljate o primjeni tehnike na određeni način, tehnika slijedi nakon misli, pa se može stvoriti jaz i neće biti povezanosti sa dahom. No, ako se kretnja i dah poklapaju, tada sve što morate napraviti je uskladiti se sa protivnikom. Tada možete reagirati kao odgovor na protivnikovu kretnju. Prije nego što to shvatite protivnikovo tijelo će postati destabilizirano i moći ćete ih baciti. To je Shizentai (“prirodna stanca”). Mora biti da je zato što je usavršio Shizentai Kimura je bio u stanju pobijediti svoje protivnike, bez obzira koliki su bili. Kada je Kimura pobijedio na studentskim natjecanjima bio je u ničemu. Protivnici su se kretali kako je on htio – zato što je Priroda radila njemu u prilog.
KIMURA: Ne znam ništa o Prirodi, ali znao bi dan prije natjecanja da ću pobijediti. Sjedio bi u seizi dan ranije i mislio o tome da li ću pobijediti ili izgubiti. Isto kao i Zen – kada bi to radio na površinu bi isplivala slika mene kako pobjeđujem. Tada bi zapalio svijeću bogovima i budama i molio bi se za pobjedu, a sljedeći dan svaki protivnik bi mi se činio malen i ja bi pobijedio, kao što sam vidio dan ranije. Dan prije natjecanja bi dozvolio sebi da budem nervozan oko želje za pobjedom ili poraza. Kako je Shioda rekao, može biti da bi se riješio tih želja i tada pristupio stvarima u Shizentaiju.
SHIODA: Iako su kretnje Aikida i Juda različite, osnove su jednake. Iako postoji mnogo načina za popeti se na planinu, vrh je uvijek isti.
KIMURA: Jedini način za popeti se na vrh je kroz trening.
SHIODA: Kada ste mladi, morate sve dati u potpunosti u trening. Bilo da se radi o borbenom duhu ili sirovoj snazi, važno je da se maksimalno iskoristi. Biti će dovoljno vremena za razmišljanje o tajnama Shizentaija kada ste stariji, ali kada ste mladi trebate jurišati naprijed bez razmišljanja.
KIMURA: Volio bih da mladi ljudi nastave tradiciju Japana, zemlju Budo-a.
Originalni članak: http://www.aikidosangenkai.org/blog/aikido-judo-gozo-shioda-masahiko-kimura/
KIMURA: Kada ne legnete na futon (tradicionalni oblik kreveta - podloške za spavanje, Op.a.) i zaspete, sav trening tokom dana ostaje u glavi. Obično bi trenirao sa oko stotinu ljudi svaki dan i svaka osoba bi mi prišla tako da mogu sagledati trenutak primjene svake tehnike u usporenom filmu. Tako bi znao da li je svaka tehnika dobra ili ne.
SHIODA: Čak ako danas kažete mladima da treniraju na taj način to je jednostavno nemoguće. Nema nikoga tko se da usporediti s Kimurom u današnjem Judu. Čak i da se natječe danas, ljudi poput (Yasuhiro) Yamashite i (Hitoshi) Saita bi bili jednostavno bačeni naopako. Čak i sami Osoto Gari, izvedba je bila drugačija. Nije bilo kao današnje natjecanje fizičke snage, Kimura je bacao tehnikom. Bez obzira koliko veliki su mu bili protivnici, našli bi se ležeći na strunjači u trenutku.
KIMURA: Kada radim sa velikim protivnikom mislim kako ih je lakše baciti. To je zato što Japanci koji teže preko 100 kg nisu solidni. Budući ne treniraju dovoljno samo nakupljaju salo.
NOVINAR: Kimura Sensei, s Vaše točke gledišta, zar Yamashita i Saito ne treniraju dovoljno?
KIMURA: Hmm, jednostavno ne mogu vjerovati da ozbiljno proučavaju stvari na tehničkoj razini. Kada vježbate Judo razvijete širok hod, pa kada iskoračite lijevom nogom ne možete spriječiti a da se malo ne otvorite. Budući ovo nije dobro, promijenio sam način kako hodam. Usmjerio sam svoje prste ravno naprijed i kližem naprijed. Tako čak i obično hodanje postaje trening rada nogu. Ako ne možete koncentrirati svu svoju snagu na jednu točku to onda postaje samo bacanje gornjim dijelom tijela i zato današnji Judo ne može pobijediti protiv Suma. U biti, što je veći protivnik lakše ga je destabilizirati. Zbog njihove težine, ako ih destabilizirate sasvim malo tada njihova vlastita tjelesna težina radi protiv njih.
SHIODA: U današnjem Judu nema destabilizacije (kuzushi). Čak je postalo normalno ako mala osoba ne može baciti veliku osobu.
KIMURA: Njihovo gledanje na Judo je drugačije. U naše vrijeme, Bujutsu (borilačka tehnika, Op.a.) je nalagao da se uzmu u obzir odgovori na udarce rukama ili nogama protivnika. U sportu je naglasak samo na pobjedi i porazu. Kada se Yamashita borio protiv Enda, u tom meču Yamashita je bio očiti gubitnik. Tek nakon što je meč počeo Endo je bacio Yamashitu sa Kani Basami, dakle zašto je onda borba produžena? Kani Basami je zabranjena tehnika i to je bio faul za Enda, ali da nije Endo bi pobijedio. Rezultati borbi su nešto što Vas prati do kraja života, pa je smješno da je pobjeda ili poraz sportaša u rukama organizatora.
SHIODA: Čak ako pričate o smrti, netko tko nije bio suočen sa smrću ne razumije kako se pripremiti na nju.
KIMURA: Nedavno A while ago the kancelar Takudaija je rekao, “Kimura-san, rekao si da bi imao postignuća čak i ako si mrtav, ali ako umreš zar ne bi sve izgubio?” Pomislio sam, evo osobe koja nikada nije temeljito trenirala niti jedan oblik Budo-a. Što želim reći, ako ste odista odlučni umrijeti, razina vašeg treninga je drugačija.
SHIODA: Ne možete tražiti od ljudi da ovo pokušaju razumjeti intelektom. Lako je pričati o stavljanju života na kocku zbog nečeg, ali kada dođe do ključnog trenutka oni ne mogu pobjeći od sebe.
KIMURA: Tako je, svoje “ja” odista nestane. Razmišljao sam o značenju smrti, o tome da im pokažem da bi umro ako izgubim meč i stavio bi kratki mač na svoj stol. Jednom sam zabio kratki mač u svoj stomak da vidim da li bi zaista umro ili ne. Pomislio sam, u redu – ako samo povučem mač sada biti će gotovo. Dakle, prvo meč, onda ga moram povući jednim brzim pokretom. Tada bi bio miran – dokazao sam sebi da ću moći umrijeti.
SHIODA: Istinski odan sebi, čovjek zvan Masahiko Kimura je zaista poseban. Ako ćete otići toliko daleko onda vas ništa neće moći uplašiti. Takudai je zaista dao izvanrednog čovjeka. Niti jedno sveučilište osim Takudaija nije nikada dalo čovjeka poput Kimure, koji je došao do samog srca borilačkih vještina. Takudai bi trebao biti ponosniji zbog toga. Zbog toga sve što Todai (Tokijsko sveučilište) ima jest znanje! (smije se) Ovo nije intelektualno. Ako to ne pojmite sami odbacujući svoje “ja” i to iskusite, za vas će ostati nemoguće.
KIMURA: Shioda, ti si također iskusio rub života i smrti mnogo puta. Mnogo se toga tada događalo, nije li?
SHIODA: Rub života i smrti…. to je u prošlosti, pa pretpostavljam da je u redu pričati o tome. Do tada, iako sam trenirao Aikido, nisam znao da li postajem jak, ali kada sam napustio Japan, Sensei mi je rekao “Shioda – gdje god da odeš, nečeš izgubiti.” Unatoč tome, nisam imao puno samopouzdanja, ali bio je događaj koji me je primorio da se suočim sa smrću i mislim da je to bio trenutak gdje sam nekako naučio da odbacim svoje “ja”. Kada sam se vratio u Japan išao sam podučavati u Japansku nacionalnu policijsku akademiju, ali nikada nisam bio poražen, niti jednom.
KIMURA: Kada pričamo o odbacivanju vlastitog života, imao sam mistično iskustvo gdje sam zaista odbacio svoj život. Išao sam na trening i tamo je bilo oko 82 učenika i svi su vrlo naporno trenirali. Bili su zaista jaki tada. Pričamo o školi za instruktore. Rekao sam “Yoroshiku Onegaishimasu” (Doslovno “Molim budite dobri prema meni”, koristi se pri upoznavanju, Op.a.) i ušao sam u dojo na Kakari Geiko (vježba kontinuiranog napada). Bio sam pobijedio na studentskom natjecanju, pa kada sam bacio jednog, drugi bi se zaletio na mene i ja bi pokušao se održati i dao bi sve da ga bacim. Mislio sam da čak i da padnem na koljena bi dobio Ippon. Borio sam se oko pet minuta sa jednom osobom, ukupno oko sedamdeset ljudi. U jednoj točki sam počeo osijećati nesvjesticu i kada sam je pokušao odagnati izgubio sam svijest i pao naprijed. No, moje tijelo se micalo. Iako sam izgubio svijest napadačke i obrambene tehnike su se nastavile boriti za mene. Ne znam gdje sam tada išao. Kada sam pogledao, oko 15 učenika instruktorske škole su se okupili i gledali nešto u kutu dojoa. Pitao sam se što rade dok ja treniram i kada sam se osvrnuo, vidio sam nekoga da leži na podu. Kada sam pogledao odozgo rekako sam: “Ej, zar to nisam ja?” (smije se) Kada sam vidio svoje lice ležući na podu izgledalo je mirno i spokojno. Spavao sam s osmjehom na licu. Osjećao sam da je to bio dobar san.
SHIODA: Pitam se što je bila stvarnost?
KIMURA: Pa, dok sam se pitao koje je stvarnost, i ako sam ja ovdje onda tko je taj koji je umro, trening je završio. Tik prije nego ljudska bića umru, prije nego odu u svijet duhova, možda tu ima nešto.
SHIODA: Dobro je da nisi umro!
KIMURA: Zbog toga što je trajalo sedam sati. Nikada nisam pao na koljena, niti jednom. Bio sam u izmaglici i svi su bili šokirani kada sam otišao mumljajući melodiju. (smije se)
SHIODA: Također poput Kimure, vidio sam čudo duha, unutrašnje snage. Sensei je imao ideju da čak i ako tijelo propada morate jačati duh, zato je rekao “Biti ću najjači prije nego odem u nebesa”, i imam priču koja ovo demonstrira. Sensei (Ueshiba) je umro od raka i u dane prije nego je umro spao je na kožu i kosti, ali odjednom je skočio sa futona i rekao “Idemo vježbati!”. Kada su ga snažni uchi-deshiji pokušali zaustaviti, jer mu je bilo propisano strogo mirovanje u krevetu, svo četvoro su odletjeli u vrt. Kimura je prije govorio o borbi bez svijesti, ali ovo je također jedna od tajni Aikida.
NOVINAR: Možete li vas dvoje majstora naučiti nas kako normalna osoba može vježbati tako da se približi ovoj tajni?
KIMURA: Naravno, ne možete napraviti ništa osim trenirati. Ali ako ljudima danas samo kažete ljudima da treniraju to ne funkcionira. Može biti da danas ne žele trošiti vrijeme sa beskorisnim treningom. No, važno je zapamtiti - postoje različite razine treninga. U početku se misli samo kako postati jak, ali tu nema vještine. Kada dostignu određenu razinu žele da ih ljudi oko njih vide kao jake. Zato što žele pokazati koliko su jaki, žele bacati svoje protivnike. Ali to nije dobro. Ako imate jasnu sliku svoje svrhe, tehnika koje želite usavršiti, tada nije važno da li vas vaš protivnik baci ili bilo što drugo. Budući sam ja specijalizirao Osoto Gari, čak i kada bi izgubio, izgubio bi sa Osoto Gari. Razmišljajući kako želim usavršiti tu tehniku zadržao sam svoj početnički stav (da uvijek ima još nešto za naučiti, Op.a.).
SHIODA: To su osnove. Dok ne usavršite osnove biti će nemoguće napredovati dalje. Kada me je podučavao Ueshiba Sensei, nikada nisam znao što će me naučiti danas. Jedan dan trening bi bio iznimno napredan, a idući dan osnove. Danas, kada sam u poziciji da podučavam Aikido, izvukao sam samo nekoliko osnova iz svog iskustva i nastojim da ih ljudi temeljito usavrše.
KIMURA: Kada sam trenirao sam to bi uglavnom bilo ponavljanje osnova. No, kada dostignete određenu točku više to ne bi trebalo biti ponavljanje tradicionalnih formi, morate također razumjeti značenje sadržano unutar pokreta. Gdje bacate protivnika, ako ga bacite ovdje kada smjer bacanja mijenja pokret vaših ruku i način na koji spuštate kukove postaje sasvim različit. To je iz razloga što jednom kada odlučite ga baciti na neko mjesto tada pokret vaših ruku, položaj vaših kukova, način na koji zatvarate pazuh i kako ulazite bokom postaje određen. Ljudi danas ne proučavaju ovo, oni samo ponavljaju stare forme svaki put na isti način. Postoje visoki ljudi i postoje niski ljudi. Ovisno o visini tehnika se mijenja. Ako ne razumijete principe, onda ne možete početi istraživati tehniku koja odgovara takvoj osobi.
SHIODA: Ako ugradite tehnike temeljito u vaše tijelo, onda nakon toga tehnike koje su odgovarajuće za protivnika same dolaze. Kimura je govorio o borbi u nesvjesnom stanju, ali to je nešto što dolazi nakon temeljitog ugrađivanja tehnika u tijelo. Ako morate razmišljati da li ga baciti ovako ili onako, nikada neće funkcionirati. Možda netko vješt poput Kimure to može izvesti u nesvjesti, ali u Aikidu to se zove Kokyu-ryoku. Snaga koja nije snaga, snaga koja dolazi i prirodno se prilagođava protivniku. To možete svati ritam. Postoje tri vrste disanja: udisanje, izdisanje i zadržavanje daha. Udisanje poziva protivnika da dođe, izdisanje je trenutak najveće snage, a zadržavanje daha je moment trenutnog pokreta. Osoba usklađuje svoju središnju liniju sa ova tri otkucaja. Dok god središnja linija od vaše glave do dna vaših stopala nije u neravnoteži protivnik vas neće baciti. Ako razmišljate o primjeni tehnike na određeni način, tehnika slijedi nakon misli, pa se može stvoriti jaz i neće biti povezanosti sa dahom. No, ako se kretnja i dah poklapaju, tada sve što morate napraviti je uskladiti se sa protivnikom. Tada možete reagirati kao odgovor na protivnikovu kretnju. Prije nego što to shvatite protivnikovo tijelo će postati destabilizirano i moći ćete ih baciti. To je Shizentai (“prirodna stanca”). Mora biti da je zato što je usavršio Shizentai Kimura je bio u stanju pobijediti svoje protivnike, bez obzira koliki su bili. Kada je Kimura pobijedio na studentskim natjecanjima bio je u ničemu. Protivnici su se kretali kako je on htio – zato što je Priroda radila njemu u prilog.
KIMURA: Ne znam ništa o Prirodi, ali znao bi dan prije natjecanja da ću pobijediti. Sjedio bi u seizi dan ranije i mislio o tome da li ću pobijediti ili izgubiti. Isto kao i Zen – kada bi to radio na površinu bi isplivala slika mene kako pobjeđujem. Tada bi zapalio svijeću bogovima i budama i molio bi se za pobjedu, a sljedeći dan svaki protivnik bi mi se činio malen i ja bi pobijedio, kao što sam vidio dan ranije. Dan prije natjecanja bi dozvolio sebi da budem nervozan oko želje za pobjedom ili poraza. Kako je Shioda rekao, može biti da bi se riješio tih želja i tada pristupio stvarima u Shizentaiju.
SHIODA: Iako su kretnje Aikida i Juda različite, osnove su jednake. Iako postoji mnogo načina za popeti se na planinu, vrh je uvijek isti.
KIMURA: Jedini način za popeti se na vrh je kroz trening.
SHIODA: Kada ste mladi, morate sve dati u potpunosti u trening. Bilo da se radi o borbenom duhu ili sirovoj snazi, važno je da se maksimalno iskoristi. Biti će dovoljno vremena za razmišljanje o tajnama Shizentaija kada ste stariji, ali kada ste mladi trebate jurišati naprijed bez razmišljanja.
KIMURA: Volio bih da mladi ljudi nastave tradiciju Japana, zemlju Budo-a.
Originalni članak: http://www.aikidosangenkai.org/blog/aikido-judo-gozo-shioda-masahiko-kimura/
SHIODA: Ako ugradite tehnike temeljito u vaše tijelo, onda nakon toga tehnike koje su odgovarajuće za protivnika same dolaze. Kimura je govorio o borbi u nesvjesnom stanju, ali to je nešto što dolazi nakon temeljitog ugrađivanja tehnika u tijelo. Ako morate razmišljati da li ga baciti ovako ili onako, nikada neće funkcionirati. Možda netko vješt poput Kimure to može izvesti u nesvjesti, ali u Aikidu to se zove Kokyu-ryoku. Snaga koja nije snaga, snaga koja dolazi i prirodno se prilagođava protivniku. To možete svati ritam. Postoje tri vrste disanja: udisanje, izdisanje i zadržavanje daha. Udisanje poziva protivnika da dođe, izdisanje je trenutak najveće snage, a zadržavanje daha je moment trenutnog pokreta. Osoba usklađuje svoju središnju liniju sa ova tri otkucaja. Dok god središnja linija od vaše glave do dna vaših stopala nije u neravnoteži protivnik vas neće baciti. Ako razmišljate o primjeni tehnike na određeni način, tehnika slijedi nakon misli, pa se može stvoriti jaz i neće biti povezanosti sa dahom. No, ako se kretnja i dah poklapaju, tada sve što morate napraviti je uskladiti se sa protivnikom. Tada možete reagirati kao odgovor na protivnikovu kretnju. Prije nego što to shvatite protivnikovo tijelo će postati destabilizirano i moći ćete ih baciti. To je Shizentai (“prirodna stanca”). Mora biti da je zato što je usavršio Shizentai Kimura je bio u stanju pobijediti svoje protivnike, bez obzira koliki su bili. Kada je Kimura pobijedio na studentskim natjecanjima bio je u ničemu. Protivnici su se kretali kako je on htio – zato što je Priroda radila njemu u prilog.
KIMURA: Ne znam ništa o Prirodi, ali znao bi dan prije natjecanja da ću pobijediti. Sjedio bi u seizi dan ranije i mislio o tome da li ću pobijediti ili izgubiti. Isto kao i Zen – kada bi to radio na površinu bi isplivala slika mene kako pobjeđujem. Tada bi zapalio svijeću bogovima i budama i molio bi se za pobjedu, a sljedeći dan svaki protivnik bi mi se činio malen i ja bi pobijedio, kao što sam vidio dan ranije. Dan prije natjecanja bi dozvolio sebi da budem nervozan oko želje za pobjedom ili poraza. Kako je Shioda rekao, može biti da bi se riješio tih želja i tada pristupio stvarima u Shizentaiju.
SHIODA: Iako su kretnje Aikida i Juda različite, osnove su jednake. Iako postoji mnogo načina za popeti se na planinu, vrh je uvijek isti.
KIMURA: Jedini način za popeti se na vrh je kroz trening.
SHIODA: Kada ste mladi, morate sve dati u potpunosti u trening. Bilo da se radi o borbenom duhu ili sirovoj snazi, važno je da se maksimalno iskoristi. Biti će dovoljno vremena za razmišljanje o tajnama Shizentaija kada ste stariji, ali kada ste mladi trebate jurišati naprijed bez razmišljanja.
KIMURA: Volio bih da mladi ljudi nastave tradiciju Japana, zemlju Budo-a.
Originalni članak: http://www.aikidosangenkai.org/blog/aikido-judo-gozo-shioda-masahiko-kimura/
KIMURA: Ne znam ništa o Prirodi, ali znao bi dan prije natjecanja da ću pobijediti. Sjedio bi u seizi dan ranije i mislio o tome da li ću pobijediti ili izgubiti. Isto kao i Zen – kada bi to radio na površinu bi isplivala slika mene kako pobjeđujem. Tada bi zapalio svijeću bogovima i budama i molio bi se za pobjedu, a sljedeći dan svaki protivnik bi mi se činio malen i ja bi pobijedio, kao što sam vidio dan ranije. Dan prije natjecanja bi dozvolio sebi da budem nervozan oko želje za pobjedom ili poraza. Kako je Shioda rekao, može biti da bi se riješio tih želja i tada pristupio stvarima u Shizentaiju.
SHIODA: Iako su kretnje Aikida i Juda različite, osnove su jednake. Iako postoji mnogo načina za popeti se na planinu, vrh je uvijek isti.
KIMURA: Jedini način za popeti se na vrh je kroz trening.
SHIODA: Kada ste mladi, morate sve dati u potpunosti u trening. Bilo da se radi o borbenom duhu ili sirovoj snazi, važno je da se maksimalno iskoristi. Biti će dovoljno vremena za razmišljanje o tajnama Shizentaija kada ste stariji, ali kada ste mladi trebate jurišati naprijed bez razmišljanja.
KIMURA: Volio bih da mladi ljudi nastave tradiciju Japana, zemlju Budo-a.
Originalni članak: http://www.aikidosangenkai.org/blog/aikido-judo-gozo-shioda-masahiko-kimura/
RSS Feed
