Gozo Shioda i Morihei Ueshiba

Gozo Shioda i Morihei
Ueshiba, Budo 1938

Kada dođe do prikazivanja Aikida široj publici na privlačan i lako razumljiv način, Gozo Shioda je jedan jedini.
On kombinira preglednu analizu Aikido teorije sa zanimljivim tehnikama i smislom za humor. Promatrač Shiodine Aikido demonstracije bez iznimke je zahvaćen u osjećajima iskustva i spreman je pridružiti se Aikido dojou bez imalo nagovaranja. Povrh toga, Shioda uvijek priznaje svog učitelja Morihei Ueshibu i činjenicu da je Aikido evoluirao iz tehnika Daito Ryu aikijujutsua. U sedmom dijelu njegovih serija, urednik Aikido Journal-a Stanley Pranin povezuje neke od vrhunaca Shiodine fascinantne karijere. 

---

Mladi Gozo Shioda

Drugi sin dobro poznatog pedijatra, Seiichi Shiode, Gozo je rođen u Tokyu 9 rujna, 1915. Malo, bolesno dijete, Shioda duguje svoj život lječničkim vještinama svog oca pedijatra. Mladi Gozo je uživao u privilegiranom odgoju, ali u isto vijeme bio je predmet uputa svoga oca jake volje. Sudbonosan susret s Morihei Ueshibom, osnivačem Aikida, došao je na neuobičajen način. Gospodin Munetaka Abe, ravnatelj Gozove osnovne škole je bio začuđen izvanrednim mentalnim stavom mlade žene, gospođice Takako Kunigoshi koja je svako jutro čistila obližnji hram. Kada ju je pitao o njenom uzornom ponašanju, ona je pripisala sve pohvale svom aikijutsu učitelju i predložila ravnatelju da pogleda trening. Iskreno zadivljen time što je vidio u obližnjem Ueshibinom dojou, gospodin Abe je pozvao Gozova oca da upiše svog sina onamo. Sedamnaestogodišnji Gozo 23. svibnja 1932. godine se pojavio pred Ueshibinim dojom da pogleda demonstraciju. Imajući snažnu pozadinu u kendu i judu, samopouzdani mladi Shioda bio je skeptičan gledajući čiste, kontrolirane tehnike koje je gledao. Osjećajući mladićev stav Ueshiba ga je pozvao da ga napadne i u tren oka Shioda se našao ravno na leđima, trljajući svoju glavu poslije neuspješnog udarca. U Aikidu “osjetiti znači vjerovati“ i Shioda je odmah odlučio pridružiti se dojou. Tražena su bila dva jamca da bi se moglo ući, njegov otac i g. Abe su to osigurali. 

---

Morihei Ueshiba i uke Gozo Shioda

U to vrijeme bilo je otprilike dvadesetak učenika koji su živjeli u Ueshibinom dojou i sljedili strog raspored sa treninzima koji su počinjali u pet ujutro, a završavali u devet navečer. Bilo je vrlo poticajno za Shiodu postati dio ovoga dojoa gdje su trenirali mnogi vješti mladi borci i gdje su se često pojavljivale brojne osobe visokog položaja. Morihei Ueshiba je bio iznimno aktivan u ovom periodu svoje karijere i nije samo podučavao u svom Kobukan dojou u Shinjuku, ali i u Nakano vojnom institutu, vojnoj policijskoj školi, vojnoj Toyama školi, kao i na drugim mjestima. Zbog ovog razloga nije trebao tražiti učenike u široj publici, i naglasak u Kobukanu je bio na treniranju i razvijanju učenika koji su živjeli u dojou. Tehnički govoreći, Ueshibin „aiki budo“ u ovom stadiju je u prijelazu između Daito- ryu aikijujutsua i modernog Aikida. Tehnike su primjenjivane sa velikim žarom. Isto tako mnoge komplicirane tehnike (osae waza) su se i dalje izvodile. Mladi Gozo je još bio srednjoškolski učenik kada se upisao. Isprva je išao samo na jutarnje treninge, budeći se u četiri ujutro da bi stigao na vrijeme. Poslije na inicijativu svoga oca, Gozo se odlučio na život pun pustolovina, i otišao raditi na rekonstrukcijskim poslovima u Mongoliju. Kao dio njegovih priprema za naporne godine koje dolaze, odlučio se povući iz škole na dvije godine i posvetiti se potpuno treningu Aikida.

---

Morihei Ueshiba i Shioda Gozo, Budo 1938.

Nastavio je trenirati Aikido kao student Takushoku Sveučilišta sve do odlaska u vojnu službu ožujka 1941. godine Shioda je proveo većinu ratnih godina u Kini, počevši kao tajnik opće Shunroku hate u Beijingu i imao je više od jednog bliskog susreta sa smrću. Shiodina autobiografija Aikido Jinsei (Takeuchi Shoten Shinsha, 1985.) pokriva ovo razdoblje i vrlo je uzbudljivo štivo za čitanje. Nekoliko mjeseci poslije njegovog otpusta iz Carske vojske u jesen 1946.g., Shioda je proveo nekoliko tjedana intenzivnog treninga i rada na zemlji u kući Ueshibe, koji se tijekom ranih dana rata povukao u Iwamu, Ibaragi prefektura. Još uvijek mladi čovjek i s njegovim učiteljem koji je u mirovini Shioda se vratio u Tokyo gdje se kao i mnogi drugi borio kako bi spojio kraj s krajem u osiromašenom Japanu. 1950. godine Shioda je bio pozvan da čuva Tsuromi postrojenje Ninon Kokan kompanije čelika, pa je okupio zajedno 55 najjačih članova kendo, judo i sumo klubova Takushoku Sveučilišta. To je dovelo do potrebe da podučava osnove Aikida na raznim mjestima počevši od 1952. godine. Isto tako je davao demonstracije u brojnim policijskim odjelima tijekom ranih 1950tih. Velika Aikido demonstracija održana u Tokyu 1954. godine sponzorirana od udruge za produživanje života pokazala se kao važan događaj. Shiodina demonstracija je bila najbolje prihvaćena od strane ogromne publike koja je brojala oko 15 tisuća ljudi, i malo pomalo novoosnovana Yoshinkan Aikido organizacija počela je postizati priznanja. Oko ovog vremena Shiodine aktivnosti privukle su pažnju mnogih važnih poslovnih ljudi. Posebno Shoshira Kude, koji je bio vlasnik Tomin banke, došao je u pomoć Yoshinkanu i podupro je konstrukciju dojoa. Tsukudo Hachiman postrojenje je otvoreno široj publici 1955. godine. Od tog početka Yoshinkan Aikido se širio po cijelom Japanu i do stranih zemalja, uglavnom u S.A.D. i Europu. Danas je druga najveća Aikido organizacija sa stotinama dojo članova u svojoj svjetskoj mreži. 

---

Današnji Aikido je bezdimenzionalan. Šupalj je iznutra. 
Ljudi pokušavaju dosegnuti najveće razine bez da plate danak. 
Zato izgleda više kao ples ovih dana. 
Moraš solidno savladati same osnove svojim tijelom 
i tada nastaviti razvijati se ka većim nivoima… 
Sada ne vidimo ništa zbog kopiranja i imitacije 
bez ikakvog razumijevanja prave stvari…”  

- Gozo Shioda

Gozo Shioda i uke Tsutomu Chida

Kako je Yoshinkan Aikido postao odvojen od Aikikaia nije sasvim jasno. Kada je Shioda započeo svoje Aikido aktivnosti poslije rata, Morihei Ueshiba je bio još u mirovini u Iwami i treninzi u Aikikai dojou (prijašnji Kobukan) bili su neredoviti i rijetko posjećivani. Dosta je obitelji ostalo bez doma zbog bombadiranja Tokya. U jednom trenutku dojo je bio korišten kao plesna dvorana. Untoč okolnostima Shioda je postigao svoj rani uspjeh i Yoshinkan je stalno rastao. Nešto kasnije, pod vodstvom Ueshibinog sina Kisshomaru-a Aikikai je povratio zamah i sam osnivač je proveo znatno više vremena u Tokyu. Dakle, nikada nije bilo formalnog odjeljenja između dviju organizacija, unatoč njihovim različitim pristupima Aikido-u. Dvije su grupe jednostavno nezavisno evoluirale dok su zadržale više-manje srdačne veze. Čak i danas Shioda i Kisshomaru redovito nastupaju na formalnim prigodama svojih organizacija. Shioda je trenirao pod O’Senseijem kada je Ueshiba bio u svojim pedesetima i na vrhuncu svojih snaga. Zato tehnike koje je naučio od osnivača su bile različite od onih koje je on podučavao tijekom poslijeratnih godina. Nije začuđujuće da se Yoshinkan jasno razlikuje od Aikida prakticiranog po Aikikai sistemu pod vodstvom Ueshibinog sina, sadašnjeg Aikida Doshua. Na pitanje kada je tehnika Morihei Ueshibe bila na vrhuncu prije ili poslije rata još je stvar rasprave i na kraju svaki zaključak mora biti subjektivan. Kako god, mnogi će se složiti s Shiodinim mišljenjem koje je izrazio u Aiki vijestima prije nekoliko godina: “Današnji Aikido je bezdimenzionalan. Šupalj je iznutra. Ljudi pokušavaju dosegnuti najveće razine bez da plate danak. Zato izgleda više kao ples ovih dana. Moraš solidno savladati same osnove svojim tijelom i tada nastaviti razvijati se ka većim nivoima… Sada ne vidimo ništa zbog kopiranja i imitacije bez ikakvog razumijevanja prave stvari…” Dakako, pokreti nalik plesu često viđeni kod današnjih predstavnika Aikido tehnika, možda ugodne oku, pripadnicima drugih borilačkih vještina ne ostavljaju dojam efikasnosti. Shiodina pozicija u ovom problemu ostaje kristalno jasna i predavački kurikulum u svim Yoshinkan dojoima stavlja veliki naglasak na osnovnim tehničkim vještinama dok gradi umove i tijela svoji učenika. 

---

Ovaj članak je orginalno objavljen u Aikido Journal #100 iz 1994. godine. Preveli Aikido Yoshinkan Split članovi Marija Bašić i Paulina Mijanović.