Svi mi koji treniramo Yoshinkan Aikido smo upoznati s riječju „osu“.
Koristimo je kada uđemo u dojo, kada započinjemo trening,
kada nam Sensei pokazuje tehniku, kada točimo pivo jedno
drugomu na zabavama i posebno kada Takeno Sensei ili
Chida Sensei viču na nas, a mi ne znamo o čemu oni govore!
Ja je čak koristim kada preuzimam odjeću s kemijskog čišćenja
ili kada dobijem svoj ostatak u dućanu što obično rezultira
čudnim pogledima od blagajnika.
Ali što „osu“ zapravo znači? Ima li dublje značenje?
Koristimo je kada uđemo u dojo, kada započinjemo trening,
kada nam Sensei pokazuje tehniku, kada točimo pivo jedno
drugomu na zabavama i posebno kada Takeno Sensei ili
Chida Sensei viču na nas, a mi ne znamo o čemu oni govore!
Ja je čak koristim kada preuzimam odjeću s kemijskog čišćenja
ili kada dobijem svoj ostatak u dućanu što obično rezultira
čudnim pogledima od blagajnika.
Ali što „osu“ zapravo znači? Ima li dublje značenje?
U Japanu, jedini ljudi koji koriste „osu“ su obično sportski timovi u srednjim školama i sveučilištima, kao i većina Karate stilova. U većini tvrtki ćeš ćuti „osu“, ali to je uobičajeno lijeni način kazivanja „Ohayo gozaimasu“ (Dobro jutro). Koliko ja znam, jedini stil Aikida koji koristi ovu riječ je Yoshinkan stil Goze Shiode. Kancho Sensei je pohađao Takushoku sveučilište, koji ima jaku reputaciju zbog svog teškog budo treninga, a i isto ima reputaciju kao uporište za sentimente desnice. Moj bivši Kendo učitelj bio je kapiten kendo momčadi Takushoku sveučilišta, i on mi je pričao dogodovštine s treninga od kojih mi se dizala kosa na glavi. Kako bi dalje nastavio Takudai i tradiciju stare škole teškog treninga (shugyo), Yoshinkan Aikido nastavlja koristiti „osu“ dok drugi stilovi ne.
Ako pogledate riječ „osu“ napisanu izvornim Kineskim znakovima, sastoji se od dva simbola. Prvi simbol je „OSU“ kojeg rječnik definira kao „gurati“. Drugi je „NIN“ kojeg rječnik definira kao SHINOBU, što znači izdržati, podnijeti, ustrajati, trpjeti. Ako ih spojiš zajedno dobiti ćeš znak za “osu”, tj. Gurati sami sebe da podnesemo bilo koju teškoću u treniranju ili svakodnevnom životu.
Također, u području Budo-a se koristi kao pozdrav ili odgovor s konotacijom kao znakom vaše volje za praćenjem osobitog učitelja ili puta ili treninga. Najvažniji aspekt riječi „osu“ je taj da si ne smijemo dopustiti da riječ, kroz prekomjerno ponavljanje bez osjećaja izgubi svoje značenje podsjećanja nas da uvijek treniramo što je napornije moguće. Mora doći iz naših srca i stvarno imati značenje. Ja sam imao iskustva pokazivanja nekim ljudima tehnike ili ispravljanja njihovih tehnika i njigov odgovor „osu“ me je ostavio s osjećajem da nisu zainteresirani za ono što ja imam reći ili podučavati, i nekako govoreći mi da otiđem. Nepotrebno za reći je da sam se suzdržao od pokazivanja ili podučavanja ovakvim ljudima sve dok mi nisu pokazali svojim djelom da žele naučiti.
Vjerojatno ne može biti goreg pogrešnog predstavljanja Yoshinkan Aikida nego da osoba kaže da trenira Yoshinkan Aikido, ali njihov „osu“ je neuvjerljiv i bez duha. Ja ne želim ostaviti dojam da bi trebali uvijek vikati OSU jedno drugome iz sveg glasa, ali pokušajmo pronaći u sebi uvjerenje da uvijek dajemo sve od sebe na treningu i također u svakodnevnom životu. Kancho Sensei je uvijek govorio „aiki soku seikatsu“ ili „aikido je život“.
Želim vam sreću u vašem treningu.
Osu!
Također, u području Budo-a se koristi kao pozdrav ili odgovor s konotacijom kao znakom vaše volje za praćenjem osobitog učitelja ili puta ili treninga. Najvažniji aspekt riječi „osu“ je taj da si ne smijemo dopustiti da riječ, kroz prekomjerno ponavljanje bez osjećaja izgubi svoje značenje podsjećanja nas da uvijek treniramo što je napornije moguće. Mora doći iz naših srca i stvarno imati značenje. Ja sam imao iskustva pokazivanja nekim ljudima tehnike ili ispravljanja njihovih tehnika i njigov odgovor „osu“ me je ostavio s osjećajem da nisu zainteresirani za ono što ja imam reći ili podučavati, i nekako govoreći mi da otiđem. Nepotrebno za reći je da sam se suzdržao od pokazivanja ili podučavanja ovakvim ljudima sve dok mi nisu pokazali svojim djelom da žele naučiti.
Vjerojatno ne može biti goreg pogrešnog predstavljanja Yoshinkan Aikida nego da osoba kaže da trenira Yoshinkan Aikido, ali njihov „osu“ je neuvjerljiv i bez duha. Ja ne želim ostaviti dojam da bi trebali uvijek vikati OSU jedno drugome iz sveg glasa, ali pokušajmo pronaći u sebi uvjerenje da uvijek dajemo sve od sebe na treningu i također u svakodnevnom životu. Kancho Sensei je uvijek govorio „aiki soku seikatsu“ ili „aikido je život“.
Želim vam sreću u vašem treningu.
Osu!
Članak originalno objavljen u Aikido Yoshinkan International, Vol. 6 br. 1, lipanj 1995. godine, napisao Robert Mustard Shidoin. Robert Mustard Sensei je proveo 9 godina kao uchi deshi u dojo-u Gozo Shiode i danas ima rang 7. Dan te podučava u Burnaby, Kanada.
Englesku verziju je moguće pronaći ovdje.