Yoshinkan Aikido dinamikom i efikasnošćuodskače od ostalih Aikido stilova.
Yoshinkan Aikido je jedan od stilova aikida kojeg je utemeljio Gozo Shioda, učenik Moriheija Ueshibe (utemeljitelja aikida). Gozo je osim aikida u mladosti vježbao judo i kendo, a u aikidu je stekao najviše zvanje, 10. Dan. Yoshinkan školu je utemeljio nešto nakon Drugog svjetskog rata. Yoshinka Aikido se često naziva 'tvrdim' stilom aikida zbog tradicionalnog pristupa vježbanju borilačkih vještina s naglaskom na fizičku i mentalnu spremnost, brzinu i borilačku efikasnost. Baš kako se Aikido i vježbao u periodu dok je Gozo Shioda vježbao pod Ueshibinim mentorstvom. Yoshinkan Aikido je druga najveća aikido organizacija u svijetu.
Prilikom vježbanja ovog stila jako je važan stav, tzv. 'kamae'. On se izvodi tako da su stražnja i prednja noga otvorene pod kutem od 45 stupnjeva. Bokovi gledaju prema naprijed, a ruke su ispružene tako da je dlan jedne u razini prsne kosti a dlan druge ruke dolje, udaljen jednu šaku od tijela. Prednja noga je savinuta i 60 posto težine je na njoj. Stav je jako važan prilikom vježbanja Yoshinkan Aikida jer čvrst i stabilan stav odražava unutarnje stanje duha a aikidoka je spreman kvalitetno izvesti tehniku. Osim stava, u Yoshinkan Aikidu se kontinuirano vježba 6 osnovnih pokreta, odnosno tzv. 'Kihon' dosa kretnji koje se strpljivo i uporno ponavljaju tijekom svakog treninga. Iako se radi o osnovnim kretnjama, rade ih svi bez obzira na to jesu li početnici ili su već dosegli viši stupanj poznavanja aikida.
| Vježbanje Kihon dose je jako važno jer se kombinacijom ovih jednostavnih pokreta izvode gotovo sve tehnike. Yoshinkan sadrži oko 150 osnovnih tehnika koje se, nakon što se jednom usvoje, kontinuirano ponavljaju. Paralelno sa usavršavanjem osnova, postupno se prelazi na kompliciranije tehnike kojih ima oko 3000. Kad se tehnika jednom svlada, važno je ne prestajati s njenim izvođenjem bez obzira što se prelazi na težu tehniku. Na ovaj način se stalno ponavljaju već stečena znanja i usvajaju nova zbog čega tijelo nakon određenog vremena počne instiktivno reagirati na određene pokrete. | |
Tehnike izvode 'uke' (skraćenica od 'ukete') i 'shite', a one u aikidu imaju dvije verzije: prvu verziju ili tzv. 'ichi' i drugu verziju ili tzv. 'ni' ('ichi' i 'ni' znače jedan i dva na japanskom jeziku). 'Uke' je onaj na kojem se tehnika izvodi, odnosno onaj koji tehniku 'prima', a 'shite' je onaj koji tehniku izvodi. 'Ichi' tehnike započinju tako da 'uke' povlači 'shitea', a kod 'ni' tehnika ga gura. Iako se aikidoke uglavnom kreću i bore kao goloruki mačevaoci, često se tehnike izvode i pomoću drvenog mača ('bokken'), štapa ('jo') i noža ('tanto').
Što se tiče mogućnosti treniranja, u regiji trenutno postoji jedan Yoshinkan Aikido klub i to u Splitu. U njega je učlanjeno dvadesetak polaznika koji su se odlučili posvetiti ovoj borilačkoj vještini, a osim treninga u dvorani, organiziraju i treninge na otvorenom, seminare kao i neformalna druženja – izlete u prirodu i sl. Pojedinci se iz različitih razloga odlučuju na ovaj potez, ali ono što je svima zajedničko je to da se aikidu posvećuju disciplinirano, kako fizički tako i umno.
Tekst je izvorno objavljen na Brodarica.net, autorica Paula Dadić.
Tekst je izvorno objavljen na Brodarica.net, autorica Paula Dadić.
RSS Feed
